Lokvarci su bili drvari, šumari, rudari, staklari i poljodjelci. Najviše njih ogledalo se u tim proizvodnjama pa osvrtanje na to područje započinjem upravo tu i tim slijedom. Lokve imaju značajno mjesto u povijesti pilanarstva baš u vremenu frankopansko-zrinskom. 1685. godine Ugarska komora taj zaplijenjeni posjed daje u zakup brunu Franji Rigoniju: već tada lokvarska pilana ima kružnu pilu koja će u Engleskoj biti patentirana tek devedeset godina kasnije. S obzirom na takav tehnički napredak pretpostavka je da Lokve, kao jedno od najstarijih goranskih naselja spomenutih još 1481. godine, imaju pilanu i ranije. Kasnije se spominju parne pilane i pilane vodenice, između 1830. i 1893. Lokve imaju sedam pilana vodenica i jednu parnu pilanu.
U početku, jedne i druge pilane imaju isti godišnji učinak piljenica, u odmicanju vremena pratimo revolucionarno tehničko-tehnološki razvitak, pilanari u pranim pilanama ostvaruju veći dobitak pa se sve više kapitala tog vremena uključuje u ostvarivanje novih parnih pilana. Izgradnja željezničke pruge goranskom pilanarstvu otvara neslućene mogućnosti povećane i tražene proizvodnje. Poslije II. Svjetskog rata osnovana je goransko-primorska industrija drva (Goprid) Delnice, istovremeno u sastavu Goprid osnovano je zemljišno-šumsko poduzeće Hrvatske Podružnica Delnice – manipulacija Lokve, koja vrši eksploataciju šuma tj. sječu i izradu oblovine i prostornog drva.