OČUVANJE TRADICIJE UDRUGA LJUBITELJA LOKVARSKIH STARINA ZIMI SE NE DOSAĐUJE

Andreja Šafar i Mirjana Pleše, èlanice Udruge ljubitelja lokvarskih starina

Razmišljamo i o tome da ubuduće naše izložbe imaju prodajni karakter jer ćemo na taj način smanjiti broj uradaka, a s druge strane zaraditi nešto za svoju djelatnost, ističe Mirjana Pleše

Marinko KRMPOTIĆ N.L. 04.05.2014

Članice i članovi Udruge ljubitelja lokvarskih starina već su osmu godinu za redom oduševili svoje sumještane, ali i sve one koji cijene rad na očuvanju tradicije, izložbom ove i ranijih godina izrađenih eksponata tradicijskog lokvarskog ručnog rada. Prije osam godina, rukovodeći se idejom očuvanja bogate tradicije lokvarskog ručnog rada te u želji da poput svojih pradjedova i prabaka zimsko doba provedu u korisnom radu, članice Udruge ljubitelja lokvarskih starina pokrenule su zimske subotnje radionice na kojima su se najprije učile nekoj tradicionalnoj vještini ručnog rada, a potom i izrađivale proizvode.
Tako su prve godine izrađivale platnene papuče, potom zidne krpe kuharice s predlošcima iz lokvarskih obitelji, zatim zidne sobne krpe za spavaće sobe, pa ručnike, firungice (zavjese), jastučiće s motivima lokvarske mitologije, vrećice za kućne potrepštine te napokon i tepihe uz pomoć pravog tkalačkog stana.
Uporni i kad ne ide
Ove godine tema je bila predenje vune i u skladu s tim su pripremljena kola za predenje te preslice ili vretena. Nije išlo lako jer to nije jednostavan zadatak i treba dosta truda da bi se uskladilo pokrete istodobnog vrćenja kola i rada s rukama na vuni, a potrebna je i osjetljivost pri radu s tim materijalima, govori nam voditeljica Udruge Mirjana Pleše i priznaje kako im nije pretjerano išlo, ali će biti uporni.
– Tako smo se i prošle godine mučili s učenjem tkanja što također nije nimalo jednostavno. No, bile smo uporne, odlično ga savladale ove godine jer kad smo nastavili rad na tkanju i uz pomoć Stjepana Šporera zaista smo se izvještile i učinile niz lijepih tepiha i ostalih proizvoda. Napravili smo 15 metara užih i znatno više, ali ne znamo točno koliko metara, širih tepiha. Od tih 15 metara užih tepiha napravile smo pet unikatnih lijepih torbi, a uz to izradile smo i zidne krpe kuharice, ručnike, firungice, vrećice za ljekovito bilje, dočitnice (označivače za čitanje), vezene vrećice za kruh koje zovemo kruhice, vrećice za šibice, ističe Pleše dodajući kako je ove godine radilo »četrdesetak djevojčica od 8 do 87 godina«.
– Pomagali su i muški radeći drvene skidače zimske obuće, a sve skupa radili smo više od tri mjeseca, točnije od 11. siječnja pa do 12. travnja. Potom smo postavile odličnu izložbu koju je bilo moguće pogledati tijekom uskrsnih blagdana, a u ljetnim mjesecima ta će izložba iznova biti postavljena i to sve do 8. rujna, početka nove školske godine. Razmišljamo i o tome da ubuduće naše izložbe imaju i prodajni karakter jer ćemo na taj način smanjiti već vrlo veliku količinu prikupljenih uradaka, a s druge strane zaraditi nešto za svoju djelatnost budući da materijal za tkanje i ostale aktivnosti nije besplatan, ističe Mirjana Pleše.

Vrijedni priručnici

U svakom slučaju članice ove Udruge nakon osam lijepih godina rada realizirale su temeljni cilj – očuvale su tradicijski ručni rad svog zavičaja. Uz to su, radeći na pripremi za obnovu tog rada, prikupile puno starih eksponata te napravile niz novih.
Posebna su vrijednost dva izrađena priručnika za izradu papuča i kuhinjskih zidnih krpa, a nose se mišlju da takve priručnike naprave i za ostale radionice kako bi i na taj način dio bogate lokvarske tradicije ostao sačuvan za buduće generacije. Sljedeće zime, najavljuje Mirjana Pleše, učit će se necanje, poseban oblik rada vezan uz ukrašavanje zavjesa i stolnjaka čipkom. No, detaljnije o svemu kad se sljedeće zime krene u taj novi primjer oživljavanja tradicijskog lokvarskog ručnog rada.

Podijeli:
Skip to content