Kad su prije nekoliko dana Valery i Yelena Gertakovsky stigli u Apartman Gorski raj Josipe Čehić, dočekao ih je, uz srdačnu dobrodošlicu, ručak i torta s jagodama kojom im je vlasnica zahvalila na punih deset godina korištenja njenog apartmana. Istina, ima u Hrvatskoj, pogotovo uz obalu, gostiju koji na isto mjesto dolaze i po pola stoljeća. No, u Gorskom kotaru takve su priče znatno rjeđe, a uz to Gertakovsky su u proteklih deset godina, ističe Josipa Čehić, postali puno više od gostiju. Štoviše, i Valery i Yelena u tom su razdoblju sasvim dobro savladali i hrvatski jezik (činjenica što su podrijetkom Rusi svakako im je olakšala učenje jezika sličnih korijena), detaljno upoznali Hrvatsku uzduž i poprijeko, a čak su razmišljali i o mogućnosti kupovine nekretnine što bi omogućilo češće dolaske i još duži boravak u zemlji u koju su se, ističe Valery, 2004. godine zaljubili gotovo slučajno.
Tražili jezero – Cijela naša obitelj, a uz mene i suprugu Yelenu tu su još i naše kćeri Sharon i Nasta volimo putovati, a te 2004. godine iz Mađarske smo odlučili za kraj boravka te godine posjetiti Dubrovnik koji je bio jedini grad u Hrvatskoj za koji smo znali. No, budući da od Mađarske do Dubrovnika automobilom baš i nije blizu, odlučili smo negdje zastati i prespavati. Znajući kako dobrog smještaja uvijek ima uz jezera, ja sam na karti tražio plave površine i iznad Rijeke ugledao nekoliko jezera. Odabrali smo Lokvarsko jezero i lako došli do Lokava te počeli tražiti smještaj. Treći pokušaj bio je uspješan jer su nam gospođa Josipa i njezin suprug Meho na upit možemo li samo prespavati prije puta za Dubrovnik odgovorili potvrdno. No, smještaj nam je bio toliko dobar, zrak tako fantastičan da smo se tako dobro naspavali i odmorili da smo sljedećeg jutra donijeli odluku da ćemo ostati bar još jedan dan. Sljedeći smo dan bili spremni za pokret, ali nas je gospođa Čehić pitala je smo li bili na Plitvičkim jezerima. Rekli smo da nismo, a kad nam je pokazala slike i kad je rekla da je to svega dva-tri sata vožnje, odlučili smo otići na izlet u Plitvice. I tako smo, u stvari, ostali…«, prisjeća se Valery. Nakon toga su se iznova vratili i 2005. godine, pa godinu dana kasnije te ubrzo postali redoviti gosti. Sad više ljeto i ne mogu zamisliti bez dva tjedna punog odmora u Lokvama, a sustav odmora jednak je onom koji su primijenili prvi put. To znači da su Lokve »baza« za odmor i oporavak, a znatan dio vremena »krstari« se Hrvatskom. Tako su Yelena i Valery već detaljno upoznali Istru, kvarnerske otoke, Zadar, Zagreb…
Čeka ih s radošću – Sad tek vidimo koliku smo sreću imali kad smo 2004. godine odlučili prespavati kraj Lokvarskog jezera. Hrvatska je prekrasna i svake godine upoznamo nešto novo, a u ovih deset godina sve su očitije i brojne pozitivne promjene koje nas raduju. Sagrađeno je tako puno novih cesta kojima je lako i lijepo putovati, trgovine su vam sve bolje, a ono što nas uvijek ostavlja bez daha je priroda, pogotovo ova goranska u kojoj se tako divno odmorimo i skupimo snage za naporan rad u Izraelu«, govore supružnici. Pohvale na njihov račun upućuje i Josipa Čehić: »Naravno, u ovih deset godina oni su mi postali puno više od gostiju i sad zaista s radošću čekam njihov dolazak kao dolazak dragih prijatelja. Oduševljavaju me svojim interesom i slobodno mogu reći da o Hrvatskoj znaju čak i više od nekih koji tu žive, a i vidjeli su i upoznali puno više Hrvatske, no mnogi Hrvati. Naše prijateljstvo proširilo se i na njihove kćeri i moje unuke koji se druže kad dođu, a i u kontaktu su preko Facebooka«, rekla je Josipa Čehić.