SUROVI METEOROLOŠKI UVJETI ANTON MRKVIČKA, NAČELNIK STOŽERA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA OPĆINE LOKVE
Dežurali smo 24 sata dnevno, pripovijeda Mrkvička i dodaje da je te prve noći bilo bezbroj poziva i tehničkih intervencija – uklanjanje grana i stabala s prometnica, oslobađanje vozila iz leda…
Proteklo nevrijeme koje je ledom okovalo cijeli Gorski kotar veliko je, novo iskustvo već iskusnim članovima Stožera zaštite i spašavanja Općine Lokve.
– Bilo je to veliko iskustvo, ali ne ponovilo se, kaže načelnik Stožera zaštite i spašavanja Općine Lokve Anton Mrkvička.
– Imam puno godina iskustva i rada u službi za zaštitu i spašavanje, ali ovakvo nešto ne pamtim, ne pamte to ni kolege puno starije od mene, kažu da je posljednji put ovakvo nešto bilo 1931. godine, ali takvih koji to pamte zaista je malo, kaže Mrkvička. Ali, je zadovoljan.
Sizifov posao
– Kad je sve to tako već moralo biti, a protiv prirodnih sila ne možemo, prvenstveno smo sretni da nije bilo ljudskih žrtava, a i vrlo smo zadovoljni obavljenim poslom. Odmah u subotu, kad su snijeg i led počeli stvarati probleme, po pozivu na 112 otišli smo s vatrogascima DVD Lokve na županijsku cestu Rijeka-Zagreb kako bismo je raščistili od padajućih, ledom okovanih grana. Zadržali smo se cijeli dan na tom poslu, ali naš posao na kraju nije polučio rezultatima – koliko god grana smo s ceste otklonili, toliko ih je novih padalo. Bio je to Sizifov posao i kad je pala noć, odustali smo, morali smo. Tu noć smo oformili krizni stožer u Općini Lokve i dežurali 24 sata dnevno, pripovijeda Mrkvička i dodaje da je te prve noći bilo bezbroj poziva i svi su se svodili na tehničke intervencije – uklanjanje grana i stabala s prometnica, oslobađanje vozila iz leda…
– Bilo je puno problema i s dimnjacima koji su padali pod težinom leda, a to je bila velika opasnost za građane i za automobile. Imali smo dosta poziva, dakle i intervencija uklanjanja električnih i telefonskih vodova s prometnica, jer su svi kabeli popadali na cestu. Stožer je imao dvije ekipe, a svaka ekipa po pet članova. Kako kaže Mrkvička, dvije ekipe nikad nisu išle zajedno na teren, zbog sigurnosti, ali i zbog potrebe da druga ekipa može ići na drugu intervenciju ukoliko zatreba, a gotovo uvijek je trebalo.
– Bilo nas je strah za mještane Mrzlih Vodica, koje su udaljene pet kilometara od Lokava, a bile su pet dana odsječene od svijeta. Ipak smo s mještanima bili u stalnom telefonskom kontaktu putem fiksnog telefona jednog mještanina koji je koordinirao situaciju u cijelom mjestu i obavještavao nas o potrebama ljudi, koje uglavnom nisu bile zahtjevne. Znate, ljudi se ovdje, posebice stariji, pripreme za zimu što se hrane i pića tiče, a uglavnom i lijekova. Postojao je samo jedan potencijalni problem za stariji bračni par koji ima zdravstvene probleme, jer nije bilo izvjesno hoće li imati dovoljno lijekova ako surovi meteorološki uvjeti potraju duže od tjedan dana, no sile prirode ipak su popustile.
Pomoć šumara
Moramo se zahvaliti dečkima iz Šumarije Lokve koji su nam puno pomogli. Pomoć šumara bila nam je neophodna za obaranja stabala okovanih ledom, mogla su pasti na cestu, a nismo znali u kojem smjeru će pasti, učili smo od njih u hodu, pripovijeda nam Anton Mrkvička, koji je još uvijek pod dojmomledene goranske zime koju će dugo pamtiti, zapravo, sigurno je nikad neće zaboraviti ni on, ni članovi kriznog stožera, koji su probdjeli skoro svaku noć.
– Moram im se još jednom zahvaliti, zahvaljujem se i građanima na strpljenju, ali i vatrogasnim zajednicama iz Crikvenice, Novog Vinodolskog i Rijeke, te Centru za zaštitu i spašavanje iz Zagreba, koji su nam podijelili agregate koje smo dali mještanima kojima su bili potrebni, kaže Mrkvička.