Čestitka povodom dana oslobođenja Lokava od fašizma 17.4. mještankama i mještanima Općine Lokve ali prije toga ukratko vratimo se u prošlost , u vrijeme zbivanja tih događanja !
Po naređenju Štaba 4. armije JNA , 29. ožujka 1945. u Štabu11. korpusa NOV-ske u Lovincu započelo je fuzioniranje 35. i 13. divizije.
Spajanje ovih dviju divizija izvršeno do 2. travnja 1945.godine u rajonu Krbavskoga polja. Za komandanta novog Štaba 13. divizije postavljen je Nikola Grubor, dotadašnji komandant 35. divizije. Fuzioniranje 35. i 13. divizije izvršeno je s ciljem stvaranja jače vojne jedinice koja je u krajnjem imala zadaću učestvovati u završnim borbama za oslobađanje Gorskog kotara . Također je Štab IV. armije zbog predstojećih borbi u Gorski kotar uputio i 43. Istarsku diviziju.
Od Glavnog štaba, IV. Armija dobila je zadaću da se što prije probije u Istru i Trst. Na putu joj je stajao 97. njemački armijski korpus na liniji stare talijansko-jugoslavenske granice s isturenim prednjim odredima na liniji Lokve-Plase-Kraljevica. Tu neprijateljsku liniju trebalo je svakako uništiti i oslabiti kako bi se osiguralo napredovanje NOV-ske prema Rijeci i Trstu .
Napredovanje Narodno oslobodilačke vojske prema Istri prisililo je njemačku komandu da najveći dio svojih snaga iz Istre i Hrvatskog primorja uputi na prostor Rijeke, Riječine, Klane i prema Snježniku. Na toj prijeratnoj granici Talijani su bili izgradili mnogobrojne utvrde. Uz zatečene talijanske utvrde Nijemci su izgradili i svoje utvrde te ih sve povezali u jaku obrambenu liniju.
Da bi Nijemci dobili potrebno vrijeme za organiziranje obrane na toj liniji u početku travnja uputili su 237. diviziju s jakim snagama (oko 1400 vojnika) na istaknute položaje na područje Lokva i Mrzle Vodice.
U početku travnja 1945. na području Fužina -Vrata-Lokva djelovao je samo Primorsko-goranski odred koji je do tada sprečavao upade neprijatelja na oslobođeni teritorij. Već 3. travnja 1945. pod pritiskom jakih neprijateljskih snaga male jedinice partizanskog Odreda povukle su se uz borbena djelovanja u smjeru Delnica. Neprijatelj se odmah nakon zauzimanja Lokava i Mrzle Vodice počeo utvrđivati na kotama u smjeru Delnica.
Na zapovijed 11. korpusa, Štab 43. istarske divizije uputio je 5. travnja 1945.g 2. brigadu da ubrzanim maršem krene u Delnice sa zadaćom da ispita snage neprijatelja i preuzme položaje 1-vog. Primorsko-goranskog odreda. Brigada je zauzela položaje između Delnica i Lokava i 6. i 7. travnja 1945. i izvršila nasilno izviđanje u pravcu Lokava i Mrzle Vodice, a radi prikupljanja podataka o snazi, rasporedu, naoružanju i moralu neprijatelja. Utvrđeno je da neprijatelj na tom području raspolaže jakim snagama.
U Lokvama je bilo raspoređeno oko 300 vojnika, u Srednjem jarku oko 200 vojnika, a u Mrzloj Vodici oko 35 vojnika i legionara.
Nasilnim izviđanjem utvrđeno je da je neprijatelj zaposjeo i utvrdio se za upornu obranu na liniji Južne padine Rečinske kose ,na Zelinu, Stelniku, Oštracu, Srednjem jarku, Homeru, Debeloj Lipi , Kamenitom Vrhu, Sopačkom vrhu, na Vršičku i Nad Slemenu .
Štab 43. divizije naredio je 11. travnja 1945. 1-voj brigadi «Vladimir Gortan» da se prebaci iz Mrkoplja u Sunger i Brestovu Dragu i pripremi za napad na Lokve zajedno s 2. brigadom. Brigada je u Sungeru rasporedila 1. i 3. bataljun, a drugi bataljun se uputio u Brestovu Dragu. Prema zapovjedi Štaba,1. brigada je trebala savladati neprijatelja na Sopačkom vrhu , Vršičku i na Slemenu . Druga brigada je trebala savladati neprijatelja na Kamenitom vrhu i Debeloj Lipi . Napadi 13. udarne Primorsko goranske divizije u nekoliko su navrata bili odbijani prilikom oslobađanja Lokava i Mrzle Vodice .
Druga brigada 43. Istarske divizije vodila je teške borbe prema Kamenitom Vrhu i Debeloj Lipi i uspjela je potisnuti neprijatelja do padina Kamenitog Vrha i Debele Lipe, a koji položaji su triput prelazili iz ruke u ruku.Štab 4. Armije naredio je 14. travnja, 13. diviziji da se prebaci na liniju Lokve- Mrzla Vodica i da zajedno s 43. Istarskom divizijom savlada neprijatelja.15. travnja 1945. , 13. divizija stiže do Lokava i preuzima dostignute položaje.
43. istarska divizija se prebacuje s 1. i 2. brigadom kod Crnog Luga radi napada na neprijatelja u Mrzloj Vodici, a treća brigade 43. Istarske divizije prema zapovjedi 16. travnja 1945. kreće u Istru na sektor Učka-Kras-Labinština radi daljnjih borbi protiv neprijatelja.
17. travnja 1945. rano ujutro otpočeo je koncentričan napad nakon artiljerijske pripreme na kote koje su bile zaposjednute od strane neprijatelja oko Lokava i Mrzle Vodice. Neprijatelj se grčevito branio držeći se naredbe komande 97. korpusa da se Lokve moraju zadržati bez obzira na cijenu. Gotovo cijeli dan dva su partizanska artiljerijska diviziona iz Delnica i Bukovca Sungerskog tukli po dominantnim vrhovima sa kojih se grčevito branio dobro zaklonjeni neprijatelj.
Druga brigada 13. divizije nastupala je prema Homeru da bi Nijemcima presjekla odstupnicu iz Lokava. S obzirom da je Nijemcima prijetilo okruženje, oni su prije nego što su se naše jedinice spojile kod Homera, izvršili žestoki protuudarni iz pravca Špičunka i time sebi omogućili odstupnicu iz okruženja i prolaz prema Mrzloj Vodici i Gornjem Jelenju .
U okruženju na Homeru zarobljen je Štab njemačkog garnizona koji je kod povlačenja palio kuće i zapalio 110 kuća, dao minirati cestu, vodovod i školu u Lokvama. Zarobljeni neprijateljski štab garnizona doveden je u središte mjesta.
43. divizija vodila je 17. travnja teške borbe s neprijateljem kod Zelina I Mrzle Vodice i oslobodila Mrzlu Vodicu isto 17. travnja 1945.Tijekom noći 17/18. travnja , 1. i 2. brigada 43. divizije borila se s raspršenim neprijateljskim snagama koje su se povlačile prema Gornjem Jelenju i nanijele mu značajne gubitke.
No, da se sve ne bi svelo samo na Lokve i Mrzlu Vodicu prisjetimose stradanja naroda Gorskog kotara , mještana Čabarskog kraja iz kojega je narod protjeran u logor Kampor na Rabu gdje i danas postoji spomen groblje za sijećanje na žrtve koje se nikada nistu vratile. Prisjetimo se bombardiranja Delnica ,partizanskih bolnica u turkima i Skradu . Prisjetimo se stradanja goranskog naroda u svim današnjim jedinicama lokalne samouprave jer taj skromni goranski narod dao je veliki obol u tim danima borbe za slobodu.
Prisjetimo se naših znanih junaka , Zdenka Petranovića –Jastreba,Ilonke Golik , Lenca, Andrije Grgurića-Dimnjačara , Ivana Gorana Kovačića i njegove “ Jame “ prisjetimo se i svih ostalih nespomenutih junaka i boraca koji su svoj život položili za slobodu i stvaranje naše domovine.
Također se prisjetimo nedavne naše prošlosti i Domovinskog rata gdje je u nastavku od 1945. pa do 1995. godine izvojevana pobjeda hrvatskog naroda i hrvatskih građana , a za što je položeno mnogo ljudskih života .
Za oslobođenje Lokava i Mrzle Vodice poginulo je 107 pripadnika 43. Istarse divizije 66 pripadnika XIII. Primorsko goranske udarne divizije .
Prisjećajući se ovih dana i tolikih žrtava unaprijed kažemo da se to nikada ne ponovilo !
Ima danas onih koji se bave politikom – I to sa lokalne do nacionalne razine -koji ne razumiju ili ne žele razumjeti da antifašizam nije ideološko , nego civilizacijsko i ljudsko opredjeljenje
Na kraju bih završio s mišlju : Narod koji se srami i ne sjeća svoje prošlosti ne zaslužuje niti budućnost!
U svoje osobno ime u ime Predsjednice Općinskog vijeća Sandre Okanović sa članovima Općinskog vijeća, djelatnika Općine Lokve, UABA Lokve na čelu sa predsjednicom Kristinomn Žagar svim mještankama I mještanima Općine Lokve čestitam Dan oslobođenja Lokava.
Načelnik Općine
Toni Štimac
