| NOĆ SPILJA POD BAKLJAMA Uzbudljivo putovanje u lokvarsko podzemlje |
|
| Druga po redu noć pod bakljama na šetnju od spilje do spilje u Lokve je dovela gotovo tristo što planinara, što rekreativaca, što znatiželjnika. Za 50 kuna »šetači« su, osim neizostavnih baklji, dobili i ulaznicu za spilju Lokvarka, ali i pravo na porciju fritaje od vrganja koja ih je na kraju čekala u Domu kulture
Slavica MRKIĆ MODRIĆ, snimio Sergej DRECHSLER |
|
 Već lanjske godine kad je Turistička zajednica Općine Lokve, uz pomoć Općine, Planinarskog društva Špičunak i Komunalnog društva Lokvarka, inicirala događanje nazvano Noć spilja pod bakljama, sudeći po broju onih koji su se pozivu odazvali, znalo se da je ideja »pun pogodak«. Ovogodišnja repriza, ili druga zaredom lokvarska noć osvijetljena bakljama, na šetnju od spilje do spilje u Lokve je dovela gotovo tristo što planinara, što rekreativaca, što znatiželjnika. Točnije, njih 270 pristiglih iz svih krajeva Lijepe Naše, ali i susjedne Slovenije. Kočevje, Rijeka, Kostrena, Ravna Gora, Viškovo, Skrad, Krk, Fužine, Čavle, Dražice, Bjelovar, Brod na Kupi, Lokve, Delnice, Ogulin, Brod Moravice, Lič, Zagreb, Novi Vinodolski, Velika Gorica, Gerovo, Karlovac, Zadar, Omišalj, samo su neka od mjesta iz kojih su put lokvarskih spilja pohrlili ljubitelji šetnje osvijetljene bakljama. Za cijenu od 50 kuna »šetači« su, osim neizostavnih baklji, dobili i ulaznicu za spilju Lokvarka, ali i pravo na porciju fritaje od vrganja koja ih je na kraju zbivanja čekala u lokvarskom Domu kulture.
– Pod stručnim vodstvom Vilima Novaka, predsjednika PD Špičunak iz Lokava, naši će gosti krenuti stazom dugom gotovo tri kilometra, koja najvećim dijelom vodi kroz šumu. Na njoj se nalaze tri spilje – Dimnjačareva spilja koja je ime dobila po Lokvarcu Andriji Grguriću Dimnjačaru, španjolskom dobrovoljcu i partizanu koji je poginuo 1943. godine, potom slijedi Medvjeđa spilja u kojoj su pronađeni ostaci prethistorijskih medvjeda, a za sam kraj, kao poslastica – spilja Lokvarka. Spilju je 1911. godine sasvim slučajno, prilikom iskopavanja kamena vapnenca otkrio Jakov Bolf Talijanetov, prvi ju je istražio geolog Josip Poljak te za nju napisao da je jedna od najljepših spilja hrvatskoga krša. Lokvarka ima šest etaža od kojih su prve četiri otvorene za posjetitelje. Duljina zasad otkrivenog dijela spilje iznosi 1.179 metara, a dubina 275 metara, što ju svrstava u najdublje spilje u Hrvatskoj otvorene za posjetitelje. Zbog iznimnih geomorfoloških vrijednosti, spilja je 1961. proglašena spomenikom prirode od Zavoda za zaštitu prirode Zagreb, pojasnila je Đurđa Malnar, direktorica TZO Lokve. A onda je otkucalo osam sati, pa je prošla i ona akademska četvrt tijekom koje je Toni Štimac, načelnik Općine Lokve, svim sudionicima 2. Noći spilja pod bakljama zaželio dobrodošlicu i ugodnu večer, a Vilim Novak, predsjednik PD Špičunak, pojasnio »pravila ponašanja« tijekom ove specifične lokvarske turističke avanture, kazavši im kako će planinari biti na čelu, u sredini i na kraju kolone, te kako se nikamo ne treba žuriti, već paziti kud se i kako hoda. Konačno su baklje upaljene i gotovo tristo »krijesnica« krenulo je tragom spilja. Isprva kroz mjesto stvarajući nadrealnu sliku lokvarske noći, a onda u šumu gdje je čitava ova »nadzemno – podzemna« priča došla do punog izražaja. Staza spilja duga je 10,82 kilometra, no subotnjim je bakljašima bilo proći njezinu trećinu ili »tri kilometra tamo – tri nazad« uz zaustavljanje pred Medvjeđom spiljom, pa p
ut Vodospreme i onda spuštanje do Lokvarke. Gdje je nestala Dimnjačareva spilja spomenuta na početku? E, pa do nje se baš i nije moglo zbog stabala koja su se porušena ledolomom iz veljače našla na putu, što nije značilo i da šetači nisu saznali sve što su o Dimnjačaru i njegovoj spilji trebali saznati.
A kako je bilo na tom šumskom putu? Vrlo zanimljivo, s puno smijeha, pokojim poskliznućem, naročito oko Vodospreme, i s na stotine »vauuu«. Dakako da su se spominjali i medvjedi, vukovi, te ostala šumska bića, no načelnik Štimac je obećao da ih šetači neće sresti, pa nisu. Najveći ushit šetnja je izazvala kod mališana, ali i oni puno stariji, uspuhani i znojni, stigavši pred Lokvarku, bili su prepuni dojmova. – Ovo je uistinu nesvakidašnji doživljaj. Nešto prekrasno. Jest da baš i nismo u kondiciji pa smo se zapuhale, a i sutra će sigurno boljeti svaki mišić, no nema veze, zadovoljne smo, loveći dah uspjele su prozboriti Marija i Ivana. I ono što smo čuli po izlasku iz spilje Lokvarka, u koju su šetači zbog brojnosti morali ulaziti u dvije grupe, i u kojoj im je Ivica Gržanić, predsjednik KD Lokvarka u čijoj se koncesiji spilja nalazi, ispričao o Lokvarki sve što treba znati, može se svesti na – prekrasno, nikad viđeno, biser prirode, fascinantno… Ili kako nam reče Ljiljana Božičević: – Lokve sam gledala uvijek s vidikovca na cesti Rijeka – Zagreb, a sad ne znam je li me više oduševilo lokvarsko nadzemlje ili podzemlje. Sve u svemu, organizatori ove čudnovate lokvarske noći mogu biti zadovoljni jednako koliko i oni koji su u njoj sudjelovali. Sve čestitke i mala opaska – lani je bilo dvjestotinjak posjetitelja, ove godine gotovo stotinu više, pa bi bilo najbolje da do iduće Lokvarci krenu u proizvodnju baklji jer, sigurno je, tražiti će se »baklja više«. |
|